DayLine.info

Za četrdesetak godina svi ćemo imati četrdestak godina više. Zanimljivo, zar ne? Logika, čista logika, koja će ovaj članak odvesti četrdesetak godina unatrag.  

Naziv „hippy" dolazi od engleskog izraza „hipster" što je bio pogrdan naziv za bijelce koji su se družili i bili uključeni u život i kulturu svojih crnih sugrađana, u to doba, naime, u Americi tada cvijeta rasna diskriminacija. Danas se rasna, kao i bilo kakava druga diskriminacija oštro osuđuje. Ili bi barem tako trebalo biti. 

Krenuo je iz San Francisca šezdesetih godina prošloga stoljeća i ubrzo se hipi pokret proširio diljem svijeta. Hladni rat, Korejski rat , Vijetnamski rat... sve se dešavalo upravo tih godina, ogroman broj ljudskih žrtava nije potrebno ni spominjati. S obzirom na sve to počinje jačati građanska svijest i sve snažnije suprotstavljanje američkoj politici i stilu života. Povijest se ponavlja, često se zna čuti ta rečenica. Ratovi se ponavljaju, umjesto mijene - mržnja samo stalna jest. Suprostavlja li se danas tko američkoj politici i stilu života ili svi želimo na zapad? 

Kao i kod npr. Hrvatskog proljeća, Praškog proljeća itd. pokret započinju mladi ljudi, intelektualci i studenti. Osim antiratnih prosvjeda, počinju se potpuno suprotstavljati načinu na koji su odgojeni, odbacuju moralana načela i prijašnji stil života te zagovaraju osobne slobode. Današnji mladi ljudi, intelektualci i studenti su vjerojatno prezaokupljeni Bolonjskim procesom i prilagođavanju istom, u biti, ne zavaravajmo... nikoga nije briga ni za što.  

Legalizacija droga, slobodna ljubav, pacifizam, povratak prirodi... sve to je bila životna filozofija jednog hipija, nazvana „flower-power filozofija", zbog čega hipiji nose i ime „djeca cvijeća". Mjesto sastajanja za pokret Flower Power bio je u Amsterdamu, u Klubu zvanom Paradiso. Flower Power je također uključivao razne akcije tinejdžera, kao što su davanje cvijeća prolaznicima ili policajcu i stavljanje cvijeća u revolvere.

Idealistima, a možda čak i luđacima nazivalo bi ih se u današnje vrijeme zbog njihova vjerovanja da je moguće društvo bez ikakvih diskriminacija, bez ikakve razlike među ljudima, bez rata i mržnje („Make love, not war"), i to ako pojedinac bude u stanju zadovoljiti svoje potrebe. 

Kao što danas iz mase iskaču punkeri, skinheadsi, poneki alternativac, dakle pripadnici različitih subkultura, tako su nekoć hipiji iskakali iz mase svojom odjećom i izgledom.

Duga kosa, traka oko čela, kričave boje, dezeni, trapezice, traperice, tunike, široke haljine i suknje. Bitna je bila kreativnost, većina odjeće se ručno izrađivala. Danas bi izgelirani i manikirani nokti popucali, pa se ništa ne izrađuje ručno.

Nakit, na koji trendsetterice danas troše tolike novce po šoping centrima tada se izrađivao, naravno, ručno: perlice, simboli mira (peace), yin yang...

Hipiji su bili protivnici materijalizma i konzumizma općenito. Je li to vrijeme potpuna suprotnost ovom današnjem?! 

Iz kombija u kojima se nerijetko živjelo (jer ništa nije smjelo suputavati slobodu - ni odjeća, ni obuća, ni kuća...) moglo se čuti glazbu Jimija Hendrixa, Janis Joplin, Joan Baez, The Who, Jefferson Airplanea, Joe Cockera... Najveći glazbeni događaji tog vremena su zasigurno Woodstock održan 1969. i Monterey Pop Festival održan dvije godine ranije. A danas?

„Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan čim čuje Cecu ili neki hit turbofolka"  No, ipak „nije sve tako sivo..." Hit je hit, i prođe kao hit, i nije zapamćen. Jimija, Janis i ostale, na sreću,  nije rijetkost čuti na suvremenim mp-tricama, discmanima, radio postajama. 

Prosječna ocjena korisnika

   (0 Glas(ova))

Prikaz 1 od 1 komentara