| Autor: Dianna Divernoe,
Objavljeno: 29-12-2008 11:45
|
Pregledano : 754  |
Favoriti : 19 |
 Tijekom povijesti ženu se promatralo na razne načine. U staroj Grčkoj su ženu gledali uglavnom kao dio namještaja, kućanstva. U vrijeme Stare Grčke žena nije imala skoro nikakva prava u braku. Njezin jedini zadatak bio je zadatak – majčinstva, služila je samo zato da muškarcu rađa djecu. Žena je bila vlasništvo muškarca. Njezino bogatstvo koje je prilikom udaje donijela u brak bilo je sasvim na raspolaganju njezinom suprugu, a o cilju širenja ili trošenja tog bogatstva nije imala nikakvog prava prigovora ili uopće razmišljanja. Ukoliko bi došlo do smrti njezinog supruga, njezin imetak kojeg je unijela u brak nasljeđivala je rodbina njezinog supruga, a žena se većinom vraćala svojoj obitelji i svojim korjenima. Aristotel je prilikom jednog razmatranja muško-ženskih odnosa u braku došao da zanimljivog zaključka kako je bitno uspostavljanje prijateljstva između bračnih supružnika, a o odnosu tjelesne strasti i ljubavi nije bilo ni najmanje govora. Brak u slučaju Starih Grka nije bio zajednica koja sa sobom donosi jedinstveni plod ljubavi već više mučna dužnost podizanja potomstva.
Odgoj dobrih grčkih djevojaka bio je isključino usmjeren na to da se u svaku djevojku usade: dobar odnos prema kućanstvu i domaćinstvu, također ženama u to vrijeme nije bilo dozvoljeno čuti, pitati ili čak štoviše znati više od onog što je za njihovo zvanje i odgoj bilo nužno..
U tom slučaju je jasna činjenica kako je ljubav među supružnicima rijetka, skoro nemoguća i ostvarivanje ljubavi je zapravo moguće, ali između muškarca i njegove ljubavnice.. Takvi brakovi se manje-više pojavljuju i u današnjoj suvremenoj dobi.
Pojam i pojava nastanka i razvoja javne kuće u Staroj Grčkoj bio je, dakako, normalna pojava društva. Za žene koje su prodavale svoje tijelo postojalo je više karakterisitičnih zanimljivih naziva: "družica", "hetera", "Afroditina ždrebica". Mnogi muškarci su tražeći ljubav koju nisu imali u braku, često bili gosti javnih kuća. Građani Atene su ipak u to vrijeme jasno osuđivali ikakav vid preljube i za njega su kazne bile oštre i vrlo visoke. Javne kuće su u to vrijeme bile držane prema redu kojeg su diktirale određene stavke:
1. mjesto gde se nalazila javna kuća
2. cijena koju su tražile djevojke zaposlene u ovakvim ustanovama..
Javne kuće koje su se nalazile u siromašnijem dijelu grada imale su najniže cijene dok su za ugledne ljude i ljude s određenim zvanjem i imenom u društvu za njihove seksualne potrebe svoje usluge naplaćivale i držale javne kuće elitnijeg dijela grada. U ranoj fazi razvoja prostitucije kao zanata, najobičnije prostitutke su zauzimale vrlo nizak položaj. Njima je bilo uskraćen bilo koji vid građanskog prava, a dok bi hodale gradom držale su se određenog propisa o odijevanju.. Preljuba je često bila kažnjavana mukotrpnim bičevanjem, a smrtna kazna je kasnije promijenjena u novčanu kaznu.
U vrijeme nakon perzijskih ratova mnoge prostitutke su organizirale razna udruženja kako bi se zaštitile jer su Solonovi zakoni stupili na snagu i bili su znatno stroži. Aeropag, Savjet koji je u Grčkoj kontrolirao izvršenje zakona nije bio sklon prostitukama niti je na njih gledao blagonakolno. Kazne na koje su bile osuđene bile su izrazito oštre novčane kazne koje su im narušavale prihod, a ujedno i sam rad.
Mnoge opasnosti su, budimo jasni, prijetile javnoj ženi.
Na javnu kuću se često gledalo kao na svetilište. Ukoliko bi neki Atenjanin postao porno-bosceion (vlasnik javne kuće) izgubio bi mnoga građanska prava, ali u javnoj kući su postojale određene povlastice tog vremena – bila je idealna za skrivanje od progona i dugova. Muž nije imao nikakva prava da dolazi i odvodi svoju ženu, a ženi je na jednak način bio uskraćen put do njenog supruga koji je boravio u blizni.. Prostitutka je na ulici nosila haljine koje su bile ispisane propisima i koje su se razlikovale od ostalih žena: bile su šarene, a razlike u samom odijevanju su bile drugačije u pojedinim krajevima Stare Grčke. Također, bilo je bitno da kosa prostituke bude plava te su je prostitutke bojile u skladu s tim zakonom ili bi naprosto na svoju glavu stavljale plavu periku.
Javna kuća u to vrijeme bila je obavezna državi plaćati porez, a službenik koji se bavio time zvao se "pornotelones". Cijenu koju su mušterije isplaćivale djevojkama za njihov rad određivali su "agornaomi". Službenici koji su u to vrijeme nosili naziv "astynomoi" su nadgledali cjelokupan sastav i rad javne kuće, javna korupcija je svedena na minimum.
 Drugi vid prostituiranja bio je onaj gdje djevojke ne bi radile u javnim kućama, već bi nosile običan naziv "uličarke". Bile su slobodne po pitanju izgleda i odjeće, a mnoge od njih su se, kao prostituke suvremnog doba, prostitucijom bavile noću dok bi danju obavljale neke druge poslove. Nosile su zanimljiv naziv "dikterijade". U drevnoj Ateni uličarka je često bojala svoje lice mašću, sjedila bi na prozoru i tražila mušterije na ulici. Kada bi ugovorila cijenu, odlazila bi u drugu sobu da obavi svoju dužnost.
Hetere (prostituke uglednijih javnih kuća) su u to vrijeme imale finije obrazovanje, često su bile pratilje istaknutih vojskovođa, državnika, umjetnika... U životu i samom radu mnogih važnih osoba često se primjećivao i uticaj neke hetere.. Mnoge od njih poput Thaise, Diotime i Targelije bile su poznate po filozofskim stavovima.
Spoj same prostitucije i religije u Staroj Ateni nije puka, neobična i izmišljena pojava. Religija i seks bili su isprepleteni na suptilniji način, gdje bi se prilikom molitve i molbe koje su bile upućivane u hramu često pojavile i djevojke koje su se došle pokloniti.
U europskoj povijesti bila je očito normalna pojava povezivanja tjelesne ljubavi i seksualnog uživanja s religijom, a povezanost religije i prostitucije je potrajala sve do srednjovjekovnog doba..
|
|
|
| Komentari korisnika |
|
Prosječna ocjena korisnika
 (0 Glas(ova))
|
|
Dodajte Vaš komentar
|
HRK
7.2447
USD
1.3069
GBP
0.8367
CHF
1.3660
JPY
113.6400
HUF
283.8100
PLN
4.0040
CZK
24.7630
19°C 
25°C 
20°C 
18°C