| Autor: Dianna Divernoe,
Objavljeno: 06-03-2009 15:28
|
Pregledano : 457  |
Favoriti : 16 |
Bernar Blaisy je stajao pred prozorom visoke spratnice i gledao je dole u automobile koji su jurili Aveniom J.Lolivie u Seine–St.–Denisu. Nalazio se u jednoj od korporacija njegovog rođenog brata Jean-Paul Blaisyja i bio je poprilično zabrinut. Međutim, nije pokazivao tu svoju zabrinutost. Za razliku od dve godine starijeg brata Jean-Paula, Bernar je uvek bio tip muškarca koji je svoje emocije, čak i one najdublje, vješto skrivao. Imao je ćelu, sijedu kosu koja je bila uredno podšišana i bio je uredno izbrijan. Nosio je svetlu košulju i kravatu.
Već skoro trideset godina bio je oženjen sa Marijom Rupert, skladnom Nemicom, koju je slučajno upoznao na proputovanju u Berlinu. Imali su troje zlatne dečice i vrlo dobro su poslovali u trgovinskim razmenama robe s Berlinom.
– Posao cvijeta, ali..
– Ali – okrene se Bernar prema svom starijem bratu i upitno se zagleda u njega.
– Samoća me slama. Znaš li šta je to? Jebena teška samoća koja me slamala dok sam bio u braku sa Tracy i Anabell!
– Tracy i Anabell su prošlost! – Bernar se s upitnikom u očima okrene prema njemu.
– Nisu, sve je to i dalje u meni – uprkos zabranama svog dugogodišnjeg ljekara Jean-Paul je zapalio jednu cigaretu. Držao se jednog šablonskog mišljenja: Od jedne cigarete nikom nije naškodilo.
Jedna cigareta dnevno je bila dovoljna za njega.
– Zašto pušiš kada ti škodi? – upita ga njegov brat koji nikako nije mogao da razume tu lošu naviku kod Jean-Paula. Bernar je bio zakleti nepušač.
– Svi mi imamo poroke.
– Ali to je loše. Tvoja pluća..
– Moja pluća su u fantastičnom stanju u odnosu na moju dušu – Jean-Paul snizi glas. – Moja duša naprosto jača s ovom cigaretom.
Bernar prevrnu očima.
– Lupetaš gluposti – upro je svoj pogled niz ulicu. U to doba se često stvarao saobraćajni špic, nije ni sada bilo drugačije. Bernar se skoro zabavljao posmatranjem kolone i načina na koji se saobraćajni kolpas bez saobraćajca ipak uspiješno rešava.
Jean-Paul je nastavio da puši cigaretu sa nekim istanačnim mirom, iako su mu oči i dalje nemoćno lutale prostorijom. Bio je to njegov treći brak, a on se još uvek osijećao kao neko ko još nije našao samog sebe u toj jedinstvenoj bračnoj zajednici.
– Rekao sam ti da Beatrice nije za tebe! – podsetio ga je brat na događaje od prije.
– Trish je prava žena za mene, jedino...
– Godine su tu bitne! – Bernar je bio ubeđen u to kako su godine itekako bitne za razvoj nečije veze i uopšte za sam razvoj odnosa između dvoje ljudi. Nikad se nije slagao sa slobodnim izborom njegovog brata. Sem Tracy koja je bila sedam godina mlađa od Jean-Paula, druge dve žene bile su više do dvadeset i pet godina mlađe od njega. U to vrijeme kada je tebi bilo dvadeset i pet godina, Anabell je bila beba.
Ponašanje ''velike bebe'' Anabell (druga supruga) je iskazivala tokom čitavog sedmogodišnjeg braka sa Jean-Paulom. Uprkos ljepoti i seksepilu kog je posedovala, nije bilo ničeg dubljeg i većeg u karakteru same Anabell što bi jednog Jean-.Paula činilo srećnim i što bi mu život činilo ispunjenijim.
Takođe, ni Tracy nije bila mnogo drugačija od nje iako je bila starija. Na kraju se ta veza završila zbog toga što Jean-Paul i Trayce nisu imali reći šta jedno drugom. Verovatno mnoge veze zamiru, bile su tadašnje Jean-Paulove riječi i razvod je protekao sporazumno. A Trayce Montreux Blaisy je iz tog braka izašla sa svega tri miliona franaka na svom računu. To je delovalo utješno.
S Trayce je imao jednog sina, a sa Anabell dve kćerke. Trayce je iz braka izašla sa tri miliona, a Anabell sa svega dva i pol miliona franaka. Sa Beatrice, koju su mnogi zvali Trisha, nije imao dece. Pitanje je bilo – koliko love će ona dići sa Jeanovog računa u Švicarskoj? Beatrice nije želela dece, smatrala je kako ima dovoljno vrijemena za to. Jean-Paul je najpre strpljivo čekao da ona promeni mišljenje, a kasnije kako je otkrio da ona pored antibebi-pilula, koristi još dvije vrste zaštite. Činjenica da ne želi dece – ni pod raznim crtama – bila je i odviše očita. Nisu razmatrali temu eventualnog usvojenja.
– Godine nisu od značaja za neku vezu.
– Kako nisu?
– Jer nisu. U mraku...
Bernar podiže ruku i na taj način mu je stavio do znanja kako ne misli slušati te besmislice.
– Četiri matora konja su dala tu izjavu i sada ceo svet slepo vijeruje u to – Bernar se prezrivo osmehne. – Bitne su godine. Pronađi ženu koja je tvoje godište. Verujem kako ćeš sa njom uspeti da nađeš neko duhovno ispunjenje koje ni uz jednu ženu ne nalaziš.
– Ali..
– Sve one su sa tobom bile samo zbog novca – reče Bernar zureći u svog brata. Tokom tih trideset godina od kako je Jean-Paul preživljavao sve svoje bračne slomove, bure i orkane, ta rečenica je bila ono što je Bernar uzastopce ponavljao žarko se nadajući kako će bar jednom njegov brat shvatiti smisao izrečenog. Ni sada njegovo zalaganje nije imalo željenog ploda. Neki ljudi se načisto nikad ne poprave. Njegov brat, ma koliko bio bogat, uspešan i pametan je pripadao toj kategoriji. Bernar se pitao da li ima smisla da ga žali.
– Varaš se. Tracy me voljela.
– Jeste li?
– Naravno. Rekla mi je kako sam ja jedino što je tijekom svog života voljela – reče Jean-Paul samouvereno.
– One su mnogo mlađe od tebe. Niste na istim razinama, danas su mladi drugačiji. Les jeunes ont leur jargon.
– Varaš se – Jean-Paul ljutito ugasi cigaretu. Pomalo se iznervirao i dobio je želju da zapali još jednu cigaretu. – Danas svi mi govorimo istim žargonom, sem toga..
– Da li te vara? – Bernar se okrene prema njemu, a ta zamisao koja je najpre djelovala nemoguće i nestvarno, činila se realnijom i stvarnijom od mogućnosti da su Jean-Paul i Beatrice na istoj razini.
Jean-Paul koji je i sam sumnjao u tu mogućnost, ipak je sada bio zatečen bratovljevim naglim prelaskom na stvar. Rukom je prošao kroz kosu i osetio kako mu se par graški znoja pojavilo na čelu.
Setio se pohotnog, mladog lica svoje žene, pitajući se da li da bude iskren
– Ne. Odakle ti ta ideja?
Bernar kom nije promaklo bratovljevo krzmanje, nije ništa odgovorio na to.
– Samo pitam – rukom je posegao u džep svog sakoa i izvukao karticu. Zagledao se u natpis, a potom je ostavio karticu na stol. – Vrijeme je da pođem. Ostaviću ti ovu karticu – pokazao je prstom na nju kao da se premišlja o tom šta da kaže. – Možda će ti koristiti.
Potom je otišao iz kancelarije svog brata. Neki ljudi su po načinu i stilu razmišljanja nepopravljivi.
Jean-Paul će uvek ostati isti. S te strane je bilo koji razgovor suvišan.
Jean-Paul Blaisy je dugo potom zurio u karticu koju mu je ostavio njegov brat. Nikolas Claude Velimier, privatni detektiv. U daljnjem tekstu bio je ispisan broj telefona i email.
Istina, Trisha se u poslednje vreme čudno ponašala. Sve češće bi se zatvarala u svoju sobu s izgovorom da ide spavati, a potom bi čuo kako priča preko telefona sa nekim i prigušeno se smeje. Imala je neki sanjalački sjaj u očima koji je ukazivao na..
Šta?
Pre svega takav sanjalački sjaj u pogledu je imala kada su se venčali. Bila je zaljubljena. Zaljubljenost vrijemenom prolazi, sanjalački sjaj nestaje.. A da li je Trisha osijećala prema njemu ljubav? S žaljenjem zaključi kako nije. Ni kod jedne svoje žene nije uspeo da probudi ljubav i to ga je boljelo. Nekad je sa Tracy mislio kako je dostigao visine koje dodiruju nepregledno carstvo ljubavi. Prevario se, te visine su se ticale samo Tracyne ljubavi prema novcu.
Iluzije su bolna stvar kad počnu da se razbijaju. Najgore je to što se Jean-Paul sa svojim iluzijama sukobljavao već nekoliko puta. Svaki put je bilo isto – bio je lomljen.
Možda sada stvar učini mnogo boljom za sebe. Ipak treba da misli na sebe, ma koliko voelo žene, ma koliko obožavao taj famozan ženski svet, sve je imalo svoje granice. Strpljenje je uvek bio ograničeno...
Uzeo je telefonsku slušalicu u ruke i okrenuo je broj sa kartice.
– Halo!
– Detektiv Velimier? – upitao je tiho još uvek nevjerujući u to šta upravo čini.
– Da?
– Imam za vas jedan interesantan zadatak.
Detektiv Nicolas Velimier je bio najavljen kod njega naredno jutro. Jean-Paul je mislio kako nema smisla čekati. Kako se već uveliko nalazio u tim paklenim raljama sumnje i ljubomore, najbolje da se što pre sukobi s tim. Svojoj supruzi to nije pominjao. Uglavnom nikad s njom o svojim poslovnim problemima nije previše pričao. Trisha mu je od samog početka njihovog braka stavila do znanja kako je to ne zanima.
– Stvari u vezi posla ostavi na poslu, a kući uvek budi opušten.
I Jean-Paul je isprva bio poprilično opušten. Ali sva ta opuštenost je vrijemenom postala zamarajuća s obzirom na činjenicu kako je on prevashodno poslovan čovek. Kasnije je ta opuštenost počela da ga iritira jer više ništa nije nalazio u tome. Zbog toga su se počeli polako udaljavati.
Bio je nervozan zbog razgovora sa detektivom. Posebno nije želeo da njegov dobronamerni brat sazna za taj razgovor, neke stvari je bolje ostaviti ispod stola i prekriti stolnjakom. Eventualno mogu da vire samo cipele...
Konačno, kada je njegova sekretarica mlađahna i vitka Dorotea najavila detektiva, Jean-Paul se trznuo iz ukočenosti.
Nije znao šta da očekuje, ali kada je u kancelariju ušao mlad muškarac pitao se ima li smisla da mu veruje. Doduše, godine nisu bile pokazatelj toga koliko je neki čovek uspešan, ali ipak praksa čini svoje.
Pružili su ruke jedan drugom u znak pozdrava. Potom su seli jedan naspram drugog.
– Shvatio sam da imate neki zabavan posao za mene? – pažljivo upita Nicolas, koji je i sam znao kako nijedan posao nije zabavan, uprkos ljubavi prema njemu.
– Da – Jean-Paul mahinalno otvori fioku i uze jednu cigaretu. Pripalio je svestan kako mu je to treća cigareta tog dana. Nema smisla za tolikim pretjerivanjem. Pušenje škodi zdravlju. – Želite?
Ponudio ga je. Nicolas je odbio.
– Riječ je o mojoj ženi.. Trishi..
Nicolas ga je pažljivo slušao. Očekivao je kako će Jean-Paul nastaviti sa svojom pričom, međutim stariji mušakarac je samo ćutao i pušio.
– Da?
– Trisha je mlađa od mene, nekih trideset i pet godina. Rekli biste kako je to velika razlika u godištima, ali u mraku se godine gube.
– Da – potvrdio je Nicolas. Koliko puta je već čuo tu izreku?
– Trisha se u poslednje vreme čudno ponaša. Mislim žene se uglavnom čudno ponašaju. Imali ste devojku?
Nicolas klimne glavom.
– Onda znate o čemu govorim. Niste oženjeni, zar ne?
Nicolas je odmahnuo glavom i uzdahnuo duboko. Pitao se da li je to razgovor o njemu i njegovim shvatanjima žena ili.. Moguće da je Jean-Paul Blaisy pogrešio broj telefona? Sigurno je tražio psihijatra.
– Do sada sam se ženio tri puta i svaki put je pogrešan. I ovaj put je pogrešan, bar mi tako izgleda. Ne želim da doživim razna loša otkrića kasnije. Vidite, ja sam veoma bogat i imućan čovek. Sva ta imovina bi nakon moje smrti otišla u ruke mojoj dragoj Trishi – uzeo je uramljenu sliku svoje supruge sa stola i pokazao je detektivu. – Ona je nemiran duh.. Zato mi se i svidjela.
– Verujem kako vas to privlači kod žena – prokomentariše Nicolas tiho. Nikad sa ljudima koji su ga unajmljivali nije previše pričao o tome kako se osijećaju. Zbog čega je ovaj muškarac tako pogubljen? Zar zbog tri promašena braka? Pa Elizabeth Taylor se udavala osam ili devet puta! Arapi i Marokanci ostvaruju po nekoliko brakova tokom svog života.. Jean-Paul je samo prikaz toga kako je čovek u trendu, čak i sa svoje šezdeset i dve godine.
– Da, ja veoma mnogo volim žene. Uvek sam voleo žene. Nekad sam mašatao o tome kako ću biti slikar.. Svi ti predivni aktovi su... ah .. – na trenutak je delovao kao neko ko je odlutao u svojim mislima.
– Dakle vaša supruga se izmenila.
– Da, Trisha je uvek bila malo čudna. Pripada skupini onih ljudi koji pored svih stega braka uvek ostaju divlji u srcu.
– Shvatam.
– Trisha je divna žena, i vrlo je nežna duša. Zato nikad nisam bio grub prema njoj. Nemojte misliti kako sam imao želju da je tučem, udaram i šamaram. To je prevaziđeno ponašanje, ja jednostavno previše volim žene da bih ikad mogao da dignem ruku na njih, ali..
– Recite – nukao ga je Nicolas.
– Mislim da je ona iskoristila tu moju slabost u neke druge svrhe – Jean-Paul je ustao i počeo da se s cigarteom u ruci šeta po kancelariji. – Mislim da tu ima mnogo čega.
– Kod nje?
– Naravno, pa o njoj i govorim. Mislim da je po sredi neki drugi muškarac.
Nicolas na kratko baci pogled na sat. Koliko puta je do sada čuo tu rečenicu? Na kraju se sve svodilo na isto – sumnje su uvek bile opravdane. Gdje ima dima, uvek ima i vatre.
– Doduše, nisam siguran u to i zato ste vi tu. Koliko vidim – izvukao je papir kog mu je to jutro Nicolas posalo faksom. Reč je bila o njegovoj radnoj biografiji. – Veoma ste uspiješni u svom poslu iako ste veoma mladi.
– Da – reče Nicolas ponosno. Setio se onih pustih noći dok bi ležao u krevetu i preslagivao kockice u svojoj glavi. Te noći su učinile da ostari barem za desetak godina.
– Imali ste već nekoliko ovakvih slučajeva i.. Uspešno ste ih završili.
– Da, u biografiji nema nikakvih većih podataka o slučajevima jer je to protivno praksi koja postoji u ovom poslu. Sve mora da ostane u strogoj tajnosti.
– Naravno, ništa bez tajnosti.
– Svi klijenti sa kojima sam do sada sarađivao su zadovoljni sa načinom na koji reagujem i brzinom kojom obavaljam posao.
– Pretpostavljam kako ste sasvim predani svom radu – zaključi Jean-Paul zadovoljno.
– Da. Dakle, reč je o Trishi.
– Beatrice Lopez Blaisy – Jean Paul mu je pružio njenu sliku koju je izvukao iz fioke. – Ovo je njen prvi brak.
Nicolas pogleda prema slici. Plava kosa, plave oči, ravan nos i srcolika usta. Na tren se zagledao u maleni mladež na sredini njene brade – reč je o vatrenoj i požudnoj osobi. Očito su Jean-Pualova strahovanja opravdana. Kocke su počele da se slažu.
– Mislim da bi najbolje bilo da vam putem emaila dostavim sve značajne podatke kojih se dosjetim u vezi nje – Jean-Paul se okrene prema njemu, ni sam ne znajući šta da više doda ili kaže. – Mislite da je to dovoljno?
Nicolas je na tren gledao pred sebe.
– Ovo će dosta da košta.
– Novac nije problem.
– I trebaće mi neko vrijeme.
– Imate vrijemena na pretek – Jean-Pual sedne u stolicu naspram njega i strpljvo sklopi ruke na grudima.
Nicolas je na tren zurio u taj mlaeni mladež ''vatre'' kog je madam Blaisy imala na svojoj bradi i onda je odložio sliku. Trebaće mu neko vrijeme da sastavi mozaik i dođe do rešenja. Vrijemena ima na pretek. Nagnuo se prema Jean-Paulu shvativši kako će taj razgovor biti nešto ličnije prirode.
– A kad ste tačno počeli da sumnjate u nju?
|
|
|