| Autor: Dianna Divernoe,
Objavljeno: 18-03-2009 17:30
|
Pregledano : 376  |
Favoriti : 17 |
 Ratko Belić je pjesnik koga je životni put s Kosova doveo u Suboticu. Rođen je 02.07.1941. godine u Trepči. Pisao je tokom svoje mladosti, ali peru se vratio u poznim godinama. Tokom 2006. godine objavio je svoju prvu knjigu "Dok šetam pamćenja", a krajem 2008. godine u prodaji se našla druga zbirka pod nazivom "Vjerujte" u sklopu edicije "Živi pesnici". Tiraž zbirke pjesama je 1000 primjeraka, tvrd uvez. Recenzenti zbirke su prof. Radmila Stanojlović, ministar Predrag Jašović i književnik Đorđe Petković.
Zbirka pjesama je posvećena Ratkovoj preminuloj tetki Bosiljki. Do sada je zbirka bila predstavljena u Paraćinu i Subotici.
Zbirku "Vjerujte" čine sedamdeset i dvije pjesme, koje su raspoređene u pet tematskih cjelina: Sonet ljubavi, Tuga-grijeh riječi, Poruka, Pjesnikov slog i Zov. Svaka tematska cjelina ima svoj meditativni uvod gdje se pjesnik oglašava. U "Sonetu ljubav" snažno nadahnuće je njegova umrla supruga Rajka, a u petnaestom ostvaruje i akrostih koji sadrži njezino ime. Osjećanja su najljepše čovjekovo određenje. Ljubav je božanska i svijetla. Sam život je čovjekov, a pjesnikov život je pomućen trajnom i dubokom tugom. Rajka je pjesnikova Melpomena. Ne portretira je puno, osim da je naglašeno lijepih očiju, prelivenih posebnim sjajem i kose sa zvjezdanim prahom. Zato je njezin karakter izuzetno pozitivan. Ona daruje srce, poklanja dobrotu, uljeva samopouzdanje, veliki je prijatelj svima i zbratimljena je s ljudima. Pjesnik je ljubi kao "more svoje dubine plave", "kao kamen na obali voda". Samo Proviđenje mu je takvu podarilo da bi se ponovo rodila iz pjesnikovog sna. Umrla draga vodilja, ona "njedri biserje i smaragd", ona je svjetlost svevišnjeg Boga i melem da utiša bol. Za njom ostaju: jauk, grč, tjeskoba, sjaj suze u oku tamni i jecaj u osami. U svijesti je jasna i Bog mu je svjedok da će je voljeti "do svog zalaska".
U drugoj tematskoj cjelini "Tuga-grijeh riječi" ima poruku koja glasi kako se tuga potiskuje riječima i pisanjem. Poručuje da s radošću mislimo na umrle jer smo s njima i radost i uspjehe živjeli, pa ih prizivajmo s takvim osjećanjima. No to je samo sugestija dobrog čovjeka, a pjesme su mu produžavanje bola. To je duboko osobno osjećanje i pjesnik je na trenutke gotov da potone s pesimizmom. "Mrak neka svjetlost bude", ali tome se otima njegova plemenita priroda. Svjestan je svijeta oko sebe i ne zatvara se u samoću i tišinu. Poručuje da treba voljeti i uzvišen biti, da dobija svako ko daje i da anđeo nad svima bdije. Opet klone pa se okrene Bogu, a Bog je beskraj. Ljubav nije samo požuda i zanos čula, kaže pjesnik, ljubav je nebo plavo i iskre sunca. Traži lijek u prirodi i priziva um da smogne za život melem, a rana tišti...
U trećem dijelu svoje zbirke "Poruka" pjesnik poručuje: ljubav, dobrotu, suosjećanje, pomoć i čist obraz, pa će nas i život pomilovati. U svojoj svjetlosti ćemo blistati i koračati putem sreće. U obraćanju unucima i svoj djeci poručuje da grade svijet bez plača, ratova i gladi, a sada da pjevaju Djeda Mrazu bezbrižni i radosni. Pjesnik voli svoje slovensko pleme koje zadivljuje u sudbinskim trenucima ali mu poručuje da i svoga voli i poštuje tuđina.
U ovom krugu pjesama nadahnuto opjeva Nikolu Teslu slaveći njegov rad i djelo i prebacujući svijetu njegovu novčanu oskudicu. Nostalgičan za Vojvodinom koje više nema, opjeva Zvonka Bogdana, salaše i čilaše, fenjere i Bunjevce. Pjesma "Zora" mu je prva oda zori s rumenom loptom na istoku i rosom na zapadu. U pjesmi "Most" rijeka je vječna a most divna pjesnička simbolika. Pjesnik nadahnuto opjeva Beograd koji pamti svoju dugu povijest. Pamti ratove, razaranja, tuge, nepravednu Europu... Opjeva i salaše s tajnim ljubavima, golubare na slavlju, a golub predstavlja pticu mira. Ovaj dio se završava s pjesmom "Vjerujte" po kojoj je zbirka i dobila ime.
U četvrtom dijelu "Pjesnikov slog" pjesnik postavlja pitanje da li poezija liječi ili ubija. Pita se dokle smije ići pjesma u ime istine, a da pjesnik ne bude ugrožen. Nižu se pjesme u ovoj cjelini, a svaka je sa svojim motivom. U pjesmi "U meni klija sreća" pjesnika je pogodila Amorova strijela, a pjesma "Potok" je kratkog i brzog stiha da dočara žuborenje potoka. Tu su vjeverica, šumica i mlad mesec kroz granje, topli i lirski motivi, ali je utkan i jauk iz daljine. I sve je kao u stvarnom životu, a na kraju se poziva na svjetlost uma i svjetlost Boga. U "Pravdi" pjesnik podsjeća ohole i sujetne da im mjesto nije u Panteonu i da je pravda htjela da smo svi jednaki u jednakom: "prah i pepeo smiješi se svakom". U pjesmi "Podari ga nebom" primjenjuje kršćansku etiku: "Ko tebe kamenom, ti njega kruhom". Dodaje "Ko tebe blatom, ti njega nebom". Ovim riječima se služi samo figurativno. Insinuira da mladi osamljuju starije nedovoljnom pažnjom prema njima...
Završna cjelina zbirke je "Zov". Pjesnik je postupno po krugovima izlazio iz intimne lirike socijalnoj i satiričnoj, uvijek s tonom didaktike da bi se na kraju zbirke oglasio kao topao i rodoljubivi pjesnik. Pjesnik Pandurović kaže da sve iščili u pari prolaznosti, samo rodoljublje ostaje sve dublje. Pjesme su ovdje i meditativne. "Ja sanjam" je pjesma tuge pjesnikove za Likom i Kosovom odakle su otišli on i njegovi preci kada ih je vitlala vrela povijest... U pjesmi "Vaptim-osjećam" pjesnik je obogaljen bez Kosova koje je njegova kolijevka. Bole ga tuđi eksperimenti na nama. U "Sječi" ponavlja se sječa knezova, ali pjesnik očekuje ravnotežu poslije svih nepravdi. Pjesma "Neoplakana" sastoji se od deset tercina, a svaka počinje sa stihom "o majko". Majka je ostala neoplakana, a slutnja mogućih novih nemira stvara nespokoj i pita se:"O majko, da li i ja moram na braniku stajati". I majka devet Jugovića i Knežopoljka se ponovila u pjesmi "Sedam slika". Majci u crnini sva su sedmorica nestala u najnovijem ratu: muž Dmitar i sinovi: Janko, Sima, Ilija, Miloš, Aleksa i Petar. U glavi je bezdan, tama. Ima unučad i izgleda jaka.
Poslije ove pjesme Beliću se kao nadahnuće nameće Karađorđe, a onda srpska epopeja od rijeke Marice preko Kosova, Sinđelića, Albanije, Krfa i Afrike, Soluna i Tepića. I krug se završava turobnom melodijom o Lici i Kosovu bez kojih je davno ostao. I sve je put bez povratka: seobe i voljena Rajka.
Pjesnik Ratko Belić njeguje klasičnu strofu s rimom, najčešće parnom. Ostvaruje akrostih kad svoju pjesmu nekom posvećuje. U nekim pjesmama je dosta apstraktan, inače mu je stil lak, jasan i pristupačan. Ostaje utisak da pjesme lako nastaju, nadahnuća je mnogo pa je i zbirka obimna.
Čovek i pjesnik kao Rale uvijek će imati što za reći pa nećemo dozvoliti da prašina padne na ovu knjigu.." – iz recenzije profesorice Radmile Stanojlović.
|
|
|
(0 Glas(ova))
HRK
7.2447
USD
1.3069
GBP
0.8367
CHF
1.3660
JPY
113.6400
HUF
283.8100
PLN
4.0040
CZK
24.7630
19°C 
25°C 
20°C 
18°C