Dianna Divernoe : Fatalna prismotra ( 9 )
 

Autor: Dianna Divernoe, Objavljeno: 24-04-2009 06:37

Pregledano : 336    

Favoriti : 22


dajana.d.jpg   Stan koji se nalazio u Val Doiseu bio je prepisan na ime Beatrice Blaisy. Bio je to manji jednoiposoban stan, s kupatilom, kuhinjom i galerijom, stan u koji je madam Blaisy odlazila povremeno ili skoro nikad. Taj stan joj je Jean Paul prepisao čim su se venčali.

   Nicolas se zbunjeno pitao zašto, razlog i motiv su sigurno postojali. Još su manje bili znani motivi iz kog razloga madam Blaisy taj stan koristi tako retko i samo u nekim posebnim slučajevima i situacijama.

   Stan je bio opremljen s luksuznim i skupim nameštajem i delovao je pomalo nenamešteno, a pomalo kao da potiče iz jedne od kabina nekog svemirskog broda. Sve je bilo u sivim tonovima, sa sjajnim srebrnim šipkama, čak su i lusteri delovali poprilično vanzemaljski. Poslednji put je madam Blaisy u njemu bila pre mesec dana, i svim prostorijama je falilo jedno poželjno provetravanje.

   Nicolas je najpre pozvao taj stan, a kada je začuo pospan glas madam Blaisy znao je gde treba da je traži. Spustio je slušalicu, tako je bilo najbolje. Sudeći po glasu madam Blaisy, koja kao da je tek tada ustala iako je bilo podne, misliće kako je reč o još samo jednom manijaku koji zivka sve i svakog iz sebi znanog razloga.

   Uputio se prema tom stanu, bacajući tek tu i tamo pogled oko sebe, pitajući se treba li da bude srećan i da se oseća lepo. Možda, imao je ogrlicu... Imao je snimke, imao je sve mogućnosti da sa obe ruke ščepa madam Blaisy u jedan čeličan i snažan zagrljaj.

   To je želeo više do svega.

   Nicolas je sačekao par minuta pred zgradom. Iz zgrade je kroz desetak minuta izašla jedna bakica i Nicolas je ušao u zgradu. Nije želeo da se predstavlja preko interfona, bolje je konačno upoznavanje odraditi dirketno.

   Uspeo se na sedmi sprat, pitajući se da li je dobro što dolazi nenajavljen? Svejedno, biseri su kod njega, to je i više nego dovoljna propusnica za prolaz. Pozvonio je na vrata.

   Iznenadio se kad je vrata otvorila sobarica.

   – Izvolite!

   – Moje ime je Nicolas Velimier, privatni preduzetnik. Slučajno je kod mene nešto što pripada madam Beatrice Lopez Blaisy.

   – Madam Blaisy spava. Zamolila bih vas da dođete malo kasnije.

   – Ovo je nešto uistinu bitno. Naime uspeo sam da pronađem njene bisere koje je izgubila nedavno – iz džepa je izvukao bisernu ogrlicu, pomalo iznerviran činjenicom kako je sobarica prisutna u tom stanu. Sve bi bolje bilo da je sam sa madam Blaisy. Štošta bi joj mnogo opuštenije objasnio, posebno pojedinosti koje se tiču shvatanja seksa i života. Sačekao je nekoliko trenutaka da se sobarica opet pojavi, za to vreme je razmišljao o madam i činjenici kako je ona sigurno propustila sve časove seksualnog vaspitanja u školi, kao i pravila ponašanja u društvu i na parkingu, ako i to kako nije lepo lagati druge ljude, jer se na taj način može ući u veoma velike probleme.

   Sudeći po večeri koja se uistinu dramski odigrala u Gif-sur-Yvettu, očito je kako madam Blaisy često ulazi u takve neprilike i da joj scena otimačina i divljanja nije posve strana.

   Jadan gospodin Blaisy! Rogati, jadni matorac koji mu je na oči došao sa malom sumnjom u suprugu zbog tragova kokaina na ogledalcetu za šminku.

   Da se Nicolas pitao, gospodin Blaisy je trebao da očekuje tonu kokanina na ogledalu..

   Svejedno, svaki trag je trag prema nečem.

   Ubrzo, pojavila se sobarica.

   – Madam Blaisy vas očekuje! – rekla je i propustila ga da prođe.

   Kao da se nalazi u nekom bordelu, još samo da je na ulazu u stan rekao koliko plaća i koje usluge želi i sve bi bilo kompletno. Očito, nije prvi koji ulazi, očito je sobarica mnogo toga već znala.. Osmehnuo joj se pitajući se na koji način bi mogao da je obrlati kako bi saznao sve pojedinosti vezane za madam.

   Orkan strasti se vio u njemu na onaj način, da mu je svo vreme dok je hodao ud bio čvrst, i on se pitao zašto se oseća tako prokleto napaljeno da bi za jedno svršavanje bilo sasvim dovoljno da joj vidi kolena.

   Sobarica ga dovela do spavaće sobe. Bile su navučene tamne, teške zavese i gorela je noćna lampa.

   Madam Blaisy je ležala na krevetu u belom, svilenom mantilu. Jastuci su bili poduprti pod njenim leđima i ona je u jednoj ruci držala ogledalo i posmatrala je svoj obraz. Videli su se tragovi udarca.

   Nicolas je to odmah primetio, kao i što je osetio kako se ona još uvek nije okupala. Verovatno je došla kolima odande i legla da spava bez primisli i volje za održavanjem lične higijene. Da, čemu joj onda lepo obrijano međunožje ukoliko zapostavlja pranje zuba, kupanje i češljanje kose?

   – Rebecca mi je rekla kako imate neki nakit za mene? – zurila je u njega.

   Nicolas se osmehne. Zaboravila je da kaže dobro jutro!

   – Da – osmehnuo joj se s ležernim izrazom lica. – Zovem se Nicolas.

   – Da, rekla mi je kako se zovete – prekinula ga je žustrim tonom. – S obzirom da znamo ko je ovde ko, zamolila bih vas da mi odmah pokažete taj nakit.

   Seo je na stolicu preko koje su bile prebačene iskidane čarape, grudnjak i gaćice.

   – Uspeo sam da ga nabavim – rekao je Nicolas polako. – Nije bilo lako.

   – Moje je samo da pitam kako vi znate ko sam ja, i odakle znate da sam izgubila nakit? – zurila je u njega nekoliko trenutaka, a potom je opet počela  da posmatra svoje lice u ogledalu pred sobom. Nije bila zadovoljna s onim što je tamo videla. Samo je ljutito zagladila kosu.

   – Bio sam svedok vašeg bahatog ponašanja pred tim restoranom, a kako poznajem Paula..

   – Poznajete Paula? – prekinula ga je i zagledala se u njega. – Ja o njemu znam vrlo malo.

   – I on o vama zna vrlo malo. Rekao mi je kako ste ga lagali i kako se loše oseća zbog onog što je učinio.

   Podignula je obrve kao u nekoj neverici.

   – To vam je Paul rekao?

   –  Da, dobri smo prijatelji – uverljivo je lagao. – Još od osnovne škole.

   Zavukao je ruku u džep i izvukao bisernu ogrlicu koja je još uvek bila smotuljana u onoj kesi koju mu je Nini brižno pružila u zamenu za ček.

   – Da, to je ogrlica – madam Blaisy skoči iz sklupčanog položaja. Ostavila je ogledalce sa strane i pohitala je prema svojoj torbici... Ljutito je gledala po njoj..

   – Ja.. Ovaj.. – zastala je sasvim zbunjena, i zabrinuta. Potom je otišla do druge torbice. Tražila je kartice.

   – Tražite kartice? – upita Nicolas polako.

   Okrenula se prema njemu sa stisnutim usnama.

   – Da.

   – Nisu važeće – kratko je odgovorio, iako nije pogled skidao s  njenog lica. – Lično sam se postarao za to. Paul je uzeo vaše kartice sa ciljem da iskoristi vaš novac u svrhe sopstvenog bogaćenja, iako je Paul ipak jadna duša za koju su najveća sreća u životu: pomorandže i brikovi iz ''Toreda''.

   Upitno ga je posmatrala.

   – Vidim da me ne razumete madam Blaisy, ali mislim da zaslužujem pored svega što sam dobrovoljno za vas učinio da mi svakako posvetite pola sata kako bih vam rekao ono što želim – još uvek joj nije pružao ogrlicu. Njegov pogled bio je prikovan za njeno lice.

   – Dobro – sela je na krevet poslušno i opet počela da pilji u svoj lik u ogledalu.

   – Kao prvo postarao sam se za vaše kartice, kako Paul i njegova nevenčana supruga Nini ne bi dizali novac sa vašeg bankovnog računa!
naslovna_fatalna_prismotra_novo.jpg
   – Nisam znala da je oženjen – frknula je ljutito.

   – Žive nevenčano.

   –  To se na isto svodi.

   Nije mu se pričalo o Paulu koji se nalazi na putu prema nigde...

   – Nije bila laka procedura doći do ogrlice. Njegovoj supruzi je ogrlica bila vrlo draga. Paul nije u stanju da joj kupuje lep nakit..

   – Kako nije? – madam Blaisy ga upitno pogleda. – Zar on nije direktor preduzeća ''Pro media''? – rukom je dodirivala obraz besna zbog tog što tamo vidi.

   – Ne, on je običan ulični bandit koji povremeno mazne kola bogatim guzicama i vozi se u njima, a vremenom ih jeftino preporda..

   – Lagao me je! – besno je ciknula.

   – I vi ste lagali njega – na samu pomisao na onu večer u restronu dok je lagala kao je znala i umela, Nicolas nije mogao da se ne nasmeje. Njegov smeh bio je još i veći sada kada je znao kako se Paul predstavio kao direktor izmišljenog preduzeća. Ta večera je bila poput maskembala, zaključi Nicolas, samo što madam Blaisy i Paul  nisu nosili maske.

   – Da, nešto sam mislila..

   – Vratimo se na Nini. Tvrdoglava žena kojoj je ogrlica bila toliko mila da sam bio prisiljen da joj pustim film.

   Nije ga slušala, to ga je nerviralo. Na koji način bi on mogao tu umišljenu ženu da natera da ga sasluša dok joj on objašnjavao protekli dan.

   – Nakon gledanja tog običnog pornića u kom ima nešto malo i sado-mazohizma, odlučila se na bezbolniju varijantu.

   – Zar niste rekli da vam je Paul vratio ogrlicu? – sumnjivo ga upita. Opružila je noge na krevetu. Jedna noga bila je skroz naga. Nicolas je slutio kako ona ispod tog ogrtača nema ništa. To ga je dodatno uzbudilo.

   – Ne, rekao sam da mi je Nini vratila ogrlicu – ispravio se.

   – Da li vi mene lažete?

   – Iskren sam.

   Zurili su jedno u drugo bez reči, poput dva prevaranta koji su igrali prljavu igru na isti način.

   – Ne verujem vam, ali svejedno ogrlica je kod vas. Ne znam gde su mi kartice, ali.. Očito je kako ne izmišljate što se tiče kartica.

   Nicolas se nečeg doseti.

   – Imate li dvd-player?

   – Naravno – pokazala je rukom prema televizoru u uglu i dvd-playeru koji je stajao na polici gde i mini-linija, knjige, i nekoliko bočica krema za lice i parfema.

   Ustao je i otišao do televizora. Uključio ga je, potom je uključio i dvd-player, pitao se  da li je to idealno vreme za gledanje pornića na parkingu? Svejedno, čak i ako nije madam Blaisy i on u svako doba mogu da pogledaju reprizu.

   Pustio je snimak.

   Madma Blaisy je bila začuđena kada je ugledala sebe i Paula kao izlaze iz restorana.

   – Ali šta..

   Presekao je.

   – Sada dolazi najbolji deo.

   Premotao je do dela kad je Paul spustio svoje pantalone, a potom više nije zurio u ekran. Gledao je u njeno preneraženo lice.

   Pratila je svaki detalj koji se dešavao, iako je zapravo sama radnja bila poprilično jednolična. A kad je Paul počeo da trči sa njenom ogrlicom, stisnio je pause. Ugasio je televizor.

   – Šokantno! – zaključio je i uzeo disk iz playera. Nije želeo da joj ostavlja taj zabavan materijal u poklon. Ne, pre nego što ga jednom pokaže gospodinu Blaisyju.

   Sedela je. Sada više nije bila zabavljena sa posmatranjem svog lica u ogledalcetu. Sklupčala je kolena pod sebe i zurila u jednu tačku na zidu.

   Nicolas je seo naspram nje, iako je želeo da je dotakne po licu. Nije se ni maknio.

   Posmatrala ga je nekoliko trenutaka.

   – Paul mi je rekao da to snimim – poče Nicolas polako, pravila su bila smišljena, sada još samo da ih postavi.

   – Paul?

   – Da, smatrao je kako je to jedan od onih filmova koji će moći da mi donesu mnogo dobra.

   – Vama? – ciknula je ljutito.

   Madam Blaisy mu se učini smešnom u tom momentu, ali nije ništa komentarisao. Na koji način da on njoj stavi do znanja kako sve to čini za njeno dobro i za sopstveno zadovoljstvo.

   – Da, vidite Trisha – odlučio je da počne da je zove imenom. – Vi imate mnogo, mnogo loših stranputica u svom životu, čak toliko da ni sam ne znam kako bih na najbolji mogući način bio spreman da vam pomognem. Vaš izgled trenunto nije obećavajuć. Da vas vidi vaš suprug sigurno bi se zapitao odakle vam masnica. Fazon kako ste zapeli i pali na stolicu sigurno ne bi upalio, ali ko zna? Gospodin Blaisy mi  se čini kao jedna velika, velika dobrica koja je prepuštena na milost i nemilost vašoj dobroj volji da ga volite ili barem načinu na koji pokazujete tobožnje obožavanje svog supruga.. Nadalje, pošto ste osoba koja je spremna na sve i svašta, siguran sam kako bismo vi i ja mogli da popričamo o tome da li bi bilo dobro da gospodin Blaisy vidi ovaj film?!

   Odmahnula je glavom. Crta gorčine joj se ucrta oko usana. Gledala je prema njemu, pitajući se šta on hoće od nje.

   – Ne, ideja je glupa i loša.

   – Znam, zato sam rekao da odvojite malo svog slobodnog vremena kako bismo mogli popričati o tome šta bi bilo dobro po mene i vas.

   Opet ga je posmatrala. Ruke je ljutito kršila na grudima.

   – Recite mi šta hoćete? Koja je vaša cena? Ja imam mnogo novca... Ne želim da imam probleme sa suprugom – njene oči su zbunjeno trpetale – sve se može rešiti diplomatijom i pregovorima.

   – Slažem se s vama Trisha – priznao je tiho.

   – Dakle, koja je vaša cena?

   Osmehnuo joj se nežnim, umilnim osmehom i dodirnuo ju je ispod brade svojom rukom. Nije se opirala, ništa nije uradila.

   Nicolas pomisli kako je vreme da ugase svetlo.

   – Ono što meni treba draga moja Trisha, ne plaća se novcem.     
   
Citirajte članak na vašem website
Favorizirano
Ispis
Pošalji prijatelju
Slični sadržaji

Komentari korisnika  
 

Prosječna ocjena korisnika

   (0 Glas(ova))

 


Dodajte Vaš komentar
Ime
Naslov  
 
Komentar
 
Dostupni znakovi: 1000
 
  Mathguard sigurnosno pitanje:
NBT         BKK      
  E    L    6 W   T9X
C33   RL2   B Y      
M      H    I R   QTP
WWJ         A7X      
   
   

Nema komentara



mXcomment 1.0.9 © 2007-2010 - visualclinic.fr
License Creative Commons - Some rights reserved

Prijava






Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
 

Turistička TV

Posjetitelja: 8282411