| Autor: Dianna Divernoe,
Objavljeno: 08-05-2009 07:04
|
Pregledano : 373  |
Favoriti : 16 |
Trisha je sedela nekoliko trenutaka s pogledom uprtim u jednu tačku. Mnogi su od nje želeli sve, i ona im je tako raskošno, snažno, inspirativno nudila fenomenalnu iluziju kako svakako nudi i daje ''sve od sebe'', dok bi davala samo delić, samo maleni komad sebe, svesna toga kako je svo njeno bogastvo duše zapravo skriveno negde u njenoj nutrini... Trisha je znala kako je nijedan muškarac do tada nije upoznao, niti hoće.. Jean-Paul je jednom pokušao, ali...
– Ljudska duša je prepuna tajni – srknula je još malo tog koktela koji je opuštao. – Ne valja se igrati s tim! Sve zle igre sa dušom se vraćaju.. A to ti je prokleta, jebena savest.
– To kažeš na osnovu nekog sosptevnog shvatanja? – upita, ipak svestan kako su krenuli od nečeg. Nijedna mušakarac ne može upoznati Beatrice Lopez Blaisy tako što je odvede u krevet. Orgazam nije nikakvo sredstvo upoznavanja. Samo običan čin. Nužnost. Zlo. Ili uživanje. Kome kako...
– To su rekli mnogi pre mene – osmehnula mu se s neodoljivim smeškom. – Ja samo prenosim njihove reči. To ti je kao.. – zastala je.
– Šta? – nukao je da nastavi. Uživao je pri pogledu na nju.
– Kao kada baciš reč među ljudske pse i posmatraš ih kako pokušavaju da se okite time. Svi misle kako kradu od tebe ideje, a ni ne slute kako su uhvaćeni u zamku. Zapravo ti nisu ukrali ideju, samo su pokušali da obuku tvoju odeću... I time iskazali koliko im je razmišljanje na niskom stepenu. Tvoje gaće najbolje pristaju samo tebi i nikom više. Samim tim što ljudi oblače na sebe tvoje gaće, svesno i mirno navlače i tvoje mirise na svoje telo.. Postaju kao ti.. Na lak način im prodereš u dušu, sve je stvar taktike.
Nicolas se osmehne. Ni sanjao nije kako će taj razgovor biti usmeren prema filozofskim vodama... Madam Blaisy nije ostavljala utisak filozofa. Zbunjeno je gledao.
– Misliš da ljudi vole da kradu ideje od drugih ljudi?
– Mislim da ljudi to ne rade. To rade glupaci. Samo glup čovek može ukrasti od drugog ideju, obući je na sebe i šepuriti se u tome ne msileći koliko je to jadno i nisko – pripalila je cigaretu i otpuhnula dim na neodoljiv način. – Sve više je jadnika koje srećem.. A ni tuđe gaće koje oblače im ne stoje najbolje, o mirisu da ne pričam.
Pušila je cigaretu smireno.
Nicolasu se takva situacija učini znanom. Već je jednom imao prilike da sa jednom ženom raspravlja o jadnosti ljudskih težnji ka savršenstvu koristeći tuđe ideje i zamisli.
– Ti nisi u toj grupi – rekla je odjednom i naglo.
Pogledao je i osmehnuo se. – Ne?
– Ne. Tvoja ideja je genijalna i ja je cenim. Ne oblačiš tuđe gaće i ne kitiš se tuđim čarapama.
– Šta misliš pod tim? – kao i na onim snimkama, još uvek mu se činila vrlo tajanstevnom.
– Mislim da je ideja da me uloviš preko snimka vrlo genijalna. Snimak je tu kao pretanja, dok za to vreme ja mogu da ti nudim sebe kada god ti to zatražiš.. Deluje mi kao ostvarenje najbolje muške fantazije! Ne bih se toga nikad dosetila, ali ti si se dosetio i to je.. – osmehnula se s osmehom prave zavodnice – nešto što čini da se zamislim.
– Nad čim?
– Nad svim – rekla je kratko i ništa na to nije dodala. Trisha je iz iskustva znala kako je najbolje neke stvari ostaviti nedorečenim...
Nicolas je se seti u stanu u Bulevaru de Montparness, dok bi se šetala gola, pa bi tapkala iz sobe u kuhinju, dok bi onaj tip sedeo za računarom... Poželi da joj to predloži.. Jaja na oko su najbolja ukoliko ih ispeče naga žena. Pogled mu pakosno zasija.
– Skini se – naredio je tiho, svestan toga kao mu je grlo suvo i kako mu se to ne sviđa. Napravio je sebi još jedan koktel kog je naiskap popio. Osetio je kako je piće počelo da deluje. To mu se sviđalo.
Trisha se skinula dok se on nije vratio nazad i tako gola s cigertom u ruci je sedela naspram njega.
Sam pogled na nju bio je i više nego dovoljan za njega da se oseti kao neko ko u svom životu nikad ništa nije kresnuo. A tako se i osećao – prokleto odvratno napaljeno, goruće i grozno. Milion puta gore nego dok je poput manijaka jurcao za njom dok je išla u susret s svim onim tipovima.. Klasičan kratak seks zbog čega? Nije mu rekla.. Još ni reč o tome nije zucnula..
– U redu? – posmatrala ga je otvoreno, spremno i njega je njena spremnost načisto razoružavala.
– Okupaj se – dodao je tiho. Znao je, ukoliko još jednom oseti u svojim nozdrvama miris njenog parfema pomešan sa odurnim znojem, da će povratiti. Muškarci obično nisu osetljivi na takve glupsoti.. Njega je to iritiralo. Od svake druge žene je mogao da podnese čak i da smrdi poput divlje svinje. Ne i od nje! Sam sebi se činio poput nekog apsolutiste koji je želeo sasvim da ovlada njome. Rekla je kako je ljudska duša prepuna tajni. On je želeo da vlada njenom dušom.
– Gde je kupatilo?

Pokazao joj je rukom i potom je krenuo za njom.
Posmatrao je kako sipa vodu u kadu, kako seda u mirišljavu kupku i kako ga posmatra sa očima zavodnice. Osmehnula se.
– Ti baš voliš da gledaš žene, zar ne?
Nicolas se osmehnuo. – Volim da gledam tebe.
– Nije li to ludo?
– Šta?
– Pa došla sam ovde kod tebe, u tvoj stan, prethodno sam ti popušila, a ti me još uvek gledaš i što je najgore želiš da saznaš baš sve? – na njenom licu bilo je iscrtano čuđenje.
– I šta je tu neobično? – slegnu je ramenima. Nije shvatao smisao tog pitanja.
– Muškaci se nakon zadovoljenja svoijih potreba uvek okrenu nečem drugom i zabavnijem. A ti si još uvek tu! – posmatrala ga je nežnim pogledom.
Nicola se opet osmehnuo. Nije ga razumela. Žene ne mogu razumeti muškarce i to je jasno. Žene misle kako je sve rečeno sa običnim pravilima koji nalažu to, to, to i to. Nakon ispoštovanja tih pravila logično bi bilo da se plamen zainteresovanosti gasi.. Da, možda u jeste tako u slučaju sa drugim ženama.
– Ko je rekao da sam ja zadovoljio svoje potrebe? – posmatrao je sa čuđenjem u pogledu.
Posmatrala ga je nekoliko trenutaka, a onda se na brzinu okupala. On je pratio svaki njen pokret. Gledao je kako se briše. Nekad je uživao u erotskim filmovima dok bi se razne žene brisale peškirima, dok je mogao da upija u sebe svaku kaplju s njenog tela.. To mu je ostavljalo mesta za razmišljanje i maštu – s te strane muškarci su veliki sanjari.
Sada nije razmišljao. Sad je samo piljio u nju, svestan toga kako nijedan muškarac u takvim situacijama ne može previše razmišljati. Tada je svo rasuđivanje jednog muškarca svedeno isključivo na vibracije koje potiču iz gaća.
Ogrnula se sa tim peškirom i okrenula prema njemu. Jedna dojka je izvirivala. Obratio je pažnju na veličinu njenih bradavica, svestan toga kako su bradavice priča za sebe. Ni kod jedne žene nisu iste. Čak štoviše bravice kod iste žene na dve dojke ne mogu biti identične...
Moraće tome posebno da posveti računa..
Seli su nazad u sobu i on joj je pružio njegov kućni ogrtač. Sa mirisom kog je širila oko sebe, činila mu se zamamnijom.
– Preteruješ sa tim parfemima! – rekao joj je nakon što je iznova seo naspram nje. Nije prekrstila noge, video je njeno međunožje na trenutak. – Dosta vremena posveućeš spoljnom izgledu, zaboravljaš kako postoje važnije stvari od..
– Čega? – vragoljasto ga upita.
– Obrijanog međunožja – setio se sebe u trenucima dok je uporno pokušavao da joj prebroji dlačice.
Počela je da se smeje nakon što je čula šta je rekao.
– Mislim da je za jednu ženu presudan njen fizički izgled. Veličina njenih grudi kao da beleži put kojim će dotična žena da ide.. Muškarci vide samo vizuelano, vide spoljašnost, vide spremnost neke žene na seks, na perverzije..
– Ja gledam dalje! – prekinuo je. Tek tada ga je ozbiljnije pogledala, trudeći se da shvati o čemu to on zapravo govori.
– Hoćeš da kažeš da ti je stalo do mene? Ti me ni ne poznaješ.. – rekla je u neverici.
– Draga moja Trisha, jesi žena od reči, žena koja pleni, privlači, koja ume da se dodvori i obori sa nogu, ali slabo poznaješ ljude. Neki ljudi se sretnu i odmah zavole, neki ljudi su u drugoj priči koja je ispunjena strašću, a neki se ne privlače uopšte... Pitanje je samo ko u koju priču spada!
Posmatrala ga je netremice nekoliko trenutaka, trudeći se da shvati ono što joj je govorio.. Jean Paul je jednom govorio nešto slično.. Ali to je bilo davno i ona je to zaboravila, jer on naočigled nije bio deo nijedne njene grupe.
– Mislim da tebi treba neko ko će te voditi, ko će ti pokazati put kojim treba da ideš – skoro da mu je došlo da joj kaže: Tebi treba neko poput mene. Muškarac u njemu je vrištao, ali on je sve to mirno i lepo podnosio. Shvatiće ona to, mislio je tešeći sam sebe, vremnom.
– Misliš da si ti moja divna zvezda vodilja? – u njenom tonu bila je doza podrugljivosti.
– Naravno –potvrdio je Nicolas svestan toga kako je to upravo tako. Bio je njen vodič od sada pa nadalje, njen sudac u svemu što bude radila, neko ko će umesto nje donositi njene odluke... Kako to nije shvatala? Ceo njen život sada je zavisio samo od njega, a ona ga tupo gleda i pita da li je on njena zvezda vodilja?
Bacio je kratak i brz pogled na svoj sat, svestan toga kako ih očekuje dug razgovor na temu o tome šta i kako dalje u budućnosti.
– Onda?
Zurio je u nju nekoliko trenutaka.. Zar se tako lako predavala? Možda i jeste. Osoba koja u sebi nema ni trunku u mehanizma odbrane, bila je u skupu onih običnih, pasivnih osoba koje Nicolasa nisu ni najmanje zanimale.. To ga je oneraspoložilo, očekivao je više gorljive borbenosti, ženskog stava koji je ukazivao na to kako Trisha poštuje sebe i svoju ličnost.. ali. Ali da li je ona poštovala sama sebe ili je sve to bila samo njena vešto izgrađena fasada sa kojom je zavaravala sve naokolo? Zar će morati i borbenosti da je uči?
Zar to nije uradio Jean Paul Blaisy?
Bio je svestan tišine koja je pulsirala među njima. Bio je svestan kako će sve to posebno da zaračuna kod gospodina Blaisyja.. Jednom, čim završi sa njom.. Taj raport je ipak bio neizbežan.
– Trisha – otpočeo je, nije imao kud – sada me dobro slušaj...
|
|
|