Dianna Divernoe : Fatalna prismotra ( 14 )
 

Autor: Dianna Divernoe, Objavljeno: 29-05-2009 01:08

Pregledano : 258    

Favoriti : 12


dajana.d.jpg   Ukoliko bi se za neku ženu moglo reći kako obožava da se našmrče kokaina da bi se nedugo potom prepustila čarima koje je pružalo carstvo seksa – madam Blaisy je bila među prvim pristalicama. Koliko je Nicolas shvatao, a trudio se da je shvati, ona je volela da kokain prospe na ono svoje ogledalce za šminku i onda bi ušmkravala taj prah na vrlo brz i žustar način – kao davljenik koji se hvata za prvu slamku koja mu se pružala, poprilično hitrovito i poprilično očajno. Ali madam Blaisy nije delovala očajno.

   Očito je bilo kako kokain čini svoje i madam Blaisy se svojski trudila da belom prahu pokloni presto svojih težnji i očekivanja. Ništa bolja nije bila ni s alkoholom, a s obzirom na to da se volela napiti kako bi, opet, doživela dobar seks bilo je jasno kako je alkohol sledio put za kokainom i dobio je ekstravangantnu srebrnu medalju.

   Nicolas je pokušao odgonetnuti koja je treća faza njenog opuštanja i šta je ono što je smiruje ili sprema za to da postane poput raskošne zavodljive tigrice.

   To će morati otkriti.. Vremenom i polako. Najlakše bi bilo okrenuti broj telefona Jean Pual Blaisyja i s njim prodiskutovati o trećoj opuštajućoj fazi. Međutim, sad se nametalo pitanje da li je uopšte i Jean Paul Blaisy taj koji mu može dati odgovor na to pitanje. Jean Paul nije bio deo nijedne njene faze.

   Tog dana je rekao Trishi da dođe do njega. Napravio je na brzinu neki mali ručak, iako je već unapred znao kako ona neće ništa jesti. Držala se nekih svojih utabanih znanih radnji – jela je samo po restoranima, pila je samo Bloody Mary i nikad, apsolutno nikad nije jela francuske salate. Izbegavala je konzerviranu hranu s rečima da ne želi da bude ''konzervirana'', i uporno je davala veliki značaj prirodnosti.

   Nicolas se ipak zbunjeno pitao čemu toliko naglašavanje na prirodnosti kad su se ostale radnje kojima pribegava svakako uništavajuće i razrajuće po nju. Naime, Nicolas za alkohol i kokain, kao ni preterano upražnjavanje seksa ne bi smatrao radnjama koje izgrađuju duhovno stanje nečije ličnosti.

   Tog popodneva je zacrtao da pričaju o duhovnosti, a  potom..

   Seksu u troje je svakako njegova ideja. Da li sada on teži ka nečem uništavajućem? Moguće, pitanje je bilo šta će ona reći. Odgovor kao što je ''Ne želim da budem konzervirana'', svakako nije dolazio u obzir..

   Pročitao je nekoliko strana jedne knjige koja ga nije privlačila, i koja mu, što je najgore, nije držala apsolutno nikakvu pažnju. Potom je popušio tri cigarete za redom, svestan kako mu se uopšte ne puši i da ne nalazi nikakav adekvatan odgovor o tome zašto uopšte puši? Možda bi trebao sa Trishom da priča o tome. Volela je filozofske teme. Eto joj jedne tričave filozofije..

   Nazvao ju je jednom, ali je bila zauzeta, i on je automatski pomislio na neke od onih njenih  jadnika koje je vukla za nos čim bi kročila u njihove stanove s ciljem da se dobro provede. Sačekao je malo, i bacio jedan brz pogled k stolu koji je bio predivno serviran. Pokušao je da zamisli neku drugu ženu na njenom mestu, ali mu to nije najbolje išlo. Čak ni s likom Petre.

   Trisha je došla tek kroz dva sata s rečima kako je pariska vreva i gužva nešto što ona svakako mrzi. Prišao joj je bliže i pomirisao je. Mirisala je na šampon i sapun.

   To ga je automatski oneraspoložilo. Gradska vreva i gužva? Pitao se u čijem se krevetu gužvala do tada.

   Pokazao joj je rukom da sedne. Seo je naspram nje.

   Trisha je podbočila ruke pod bradom i sa zanimanjem ga posmatrala.

   – Nikad ne ručam – rekla je tiho i odmah potom pripalila cigaretu.

   Da, vreme je bilo da pričaju o tome?

   – Zašto pušiš? – tiho je upitao.

   Otpuhnula je dim i tajanstveno se osmehnula. Čak i kad bi bila sasvim naga, kučka jedna, znala je da bude tajanstvenija nego da se nalazi pod bundom i hrpom ćebadi.

   – Stara navika koju sam pokupila u srednjoj školi – rekla je tiho. – Nekoliko puta sam probala da se odviknem, ali mi ne uspeva. Sigurno to ima neke veze sa krvlju.

   – Pre bih rekao s nerviranjem – pretpostavio je.

   – Retko se nerviram – rekla je tiho zagledana u njega s onim pogledom za kog bi se moglo reći da je pogled pravog ispitanika. Nicolas se osećao kao neko ko se nalazi na posmatranju, kao da je ona bila ta koja je izučavala njega i koju je sve to zabavljalo do te mere da je s iskrenim uživanjem pušila cigaretu. Pokazala je potom prema čaši.

   – Htela bih malo pića – izlanula je odjednom.

   Smirujuće dejstvo koje je u njenom životu nosilo počasnu srebrnu medalju bilo je sipano u čašu pred njom i ona je gestom pravog pivopije ispila tu čašu pića. Onda je smireno nastavila da puši, bez reči i bez ikakvog gesta. Samo ga je smireno posmatrala.

   – Sutra će jedna prijateljica da mi dođe u posetu.

   Izgledalo je kao da se zagrcnula. – Zar ti imaš prijateljicu?naslovna_fatalna_prismotra_novo.jpg

   – Zove se Petra. Dolazi iz Bargesa.

   – Barges? – izgledalo je kao da o nečem razmišlja. – Imala sa jednog prijatelja tamo..

   Nije detaljila iako je Nicolas već naslućivao o kakvom je prijateljstvu bilo reči.

   – Biće neko vreme kod mene – ni sam nije znao zašto je to rekao i zašto je toliko siguran u to. Petra je rekla samo da će ga posetiti, ne i koliko će ostati.

   – Znači da ja više ne moram dolaziti? – pretpostavila je to na najravnodušniji način.

   Žacnula ga je njena ravnodušnost, mada bi se to pre moglo usporediti sa vidnim olakšanjem, kao da je jedna okupatorska omrznuta vojska konačno digla sidro s ciljem da ode svom lepom domu.

   – Ne. Baš naprotiv.

   Njeno lice se smračilo. Okupatorska vojska je svakako pretila da ostane još neko vreme na željenoj teritoriji.

   Uočio je njen nemir i to ga je dražilo. Pitanje je bilo na koji način bi kod nje mogao probuditi more nakolnosti koje je imala prema onom Japancu i češkoj sirovini. Bilo je očito kako je ona na ručku kod njega više pod dejstvom pretnji i ucene, nego zato što želi da ispuši tu cigaretu u njegovoj trepezariji.

   Posmatrao je na onaj isti način na koji je nekad posmatrao na slikama i kad je bio zadivljen njenim mladežom na bradi govorio: ''Pričaj mi''. Sada je sedela naspram njega, ali još uvek ništa nije govorila. Nicolas je naslućivao kako bi ona, da nije njegovih pitanja i volje za pričom, svakako sedela naspram njega kao zalivena. I stene bi u tom slučaju bile pričljivije i sa mnogo više duhovitosti i osećaja.

   – Pričaj mi – odjednom je počeo. Njen mladež zaigra u njegovim očima.

   – Šta?

   – O sebi.

   – Rekla sam već nekoliko stvari – izgledala je kao da joj nije baš prijatno. Prignječila je cigaretu s jačim stiskom. Nicolasu se učinilo kao da bi ona takvim gestom najviše volela da prignječi i njega.

   – Raskinućeš sa momcima – rekao je odjednom revan i otvoren. Zahtevi su bili pred njim kao špil od karata.

   – Zar? – izgledalo je kao da neće.

   – Da. Inače – osmehnuo joj se, karte su ipak bile naklonjene njemu – će Jean-Paul da sazna sve što si radila tokom minulog vremena.

   – Rekao si mi..

   – Da raskineš sa momcima s kojima se srećeš!

   Upitno ga je posmatrala, a nije ga pitala odakle zna za to.

   – U redu – spremno je prihvatila. Njega je njena odjednom dragovoljna spremnost da mu učini po volji naterala da se dobro zamisli nad svim tim. Trisha je mirno nastavila. – To je fer!

   – Prema tebi?

   – I prema tebi. Očito je gde sve ovo vodi – pogledala je oko sebe. – Jean Paul mi nikad nije pripremio ručak. Istini na volju mrzim salate i kuvana jaja  – bacila je pogled prema porcijama što su bile na stolu. – Sve to sa tim šniclama još nekako i mogu podneti, ali..

   – Ti voliš da jedeš u restoranu – odvratio je mrzovoljno.

   – Da, najzdravije je. I Chatie voli tako da jede.

   – Ko? – pokušavao je da se priseti.

   – Chaterine Ravelinsky, moja draga prijateljica.

   Setio se. Ženska koja je jurila Parizom da bi se u Essonu bezdušno ispovraćala. Još uvek mu je bilo smešno da o zdravlju i o onom što je za jednog čoveka preporučljivo sluša iz njenih usta. Ispušila je još jednu cigaretu, a potom je izvadila svoje malo ogledalce za šminku.

   Nicolas je nekoliko trenutaka mirno posmatrao ono što je ona činila. Bilo je vreme da smirujuć efekat koji je nosio zlatnu medalju u njenom životu ponovo zaposedne tron.

   I šta nakon toga?
   
Citirajte članak na vašem website
Favorizirano
Ispis
Pošalji prijatelju
Slični sadržaji

Komentari korisnika  
 

Prosječna ocjena korisnika

   (0 Glas(ova))

 


Dodajte Vaš komentar
Ime
Naslov  
 
Komentar
 
Dostupni znakovi: 1000
 
  Mathguard sigurnosno pitanje:
HSB         THS      
1 4    O      R   G6C
RTF   7RU     1      
  W    G      X   B4W
YBY           9      
   
   

Nema komentara



mXcomment 1.0.9 © 2007-2010 - visualclinic.fr
License Creative Commons - Some rights reserved

Prijava






Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
 

Turistička TV

Posjetitelja: 8282504