Sex, laži i video trake
 

Autor: Zvonimir Peranić, Objavljeno: 31-05-2011 19:54

Pregledano : 2201    

Favoriti : 82

ballet1.jpgTijekom ovih nekoliko mjeseci nepisanja dobio sam mnogo mejlova, usmenih upita, ali i raznih poticaja o tome kako je dobro pisati. Mnogi, što meni poznati, što nepoznati, slali su zanimljive komentare. Isto tako, dobio sam i niz informacija o raznim, nazovimo ih, postupcima glede upravljanja raznih ustanova i udruga u kulturi. Slika koja se uvijek nanovo pokazuje je slična. Mreža isprepletenih sukoba interesa, interesnih sfera, koristi, duboka povezanost s politikom i uglavnom nestručnost, a sve zapakirano u celofan kulture.

Prvenstveno se želim zahvaliti osobi koja je imala presudan utjecaj na to da ponovno počnem pisati – gđici. Denis Kirinčić. Ona mi je prvenstveno ukazala na licemjerje u iskonskome smislu. Pokazala mi je kako je kultura samo još jedno sredstvo za ostvarenje financijskih ciljeva uz nužno slizavanje uz politiku gdje se ne biraju sredstva – pa ni (is)korišt(ava)(e)nje djece.

Gđici. Denis Kirinčić tako mogu biti zahvalni i svi oni kojih ćemo se dotaknuti u njihovim djelovanjima u ovom nizu kolumni. Jer koliko god postojali dežurni pljuvači, postoje i nebrojeni oni koji se osjećaju zadovoljno kada znaju da se ipak govori. Gđica. Denis Kirinčić tako je potaknula, leptirovim učinkom, pisanje o kulturi, ali ovaj put u kontekstu funkcionalnih radnji.

Gđici. Denis Kirinčić se prvo može zahvaliti Nada Matošević Orešković intendantica riječkoga HNK, koja loše nastavlja loše voditi kazalište, kao što i loše uzrokuje loše stvaranje loših umjetničkih djela.

Podsjetimo se prvotno pravičnosti Nade Matošević Orešković. Jelenu Lopatić, Andreju Blagojević i Tanju Smoje jednoga dana u travnju 2011. dočekala je na porti kazališta opomena, jutro nakon izvedbe aktivističkog performansa Neraskidive niti – radnice u kulturi za tekstilne radnice u kojemu su sudjelovale i u kojem se se umjetnice solidarizirale s izrabljivanim i nezaposlenim bivšim radnicama tvornice Kamensko.

Svoju odluku Nada Matošević Orešković obrazlaže: Prema Zakonu o kazalištu, glumice su za obavljanje umjetničkih poslova izvan matičnog kazališta trebale dobiti prethodnu suglasnost intendanta. Glumice su je dobile jer nisu poštovale proceduru koju jako dobro poznaju i u tome ne vidim ništa sporno. Prema Zakonu o kazalištu, glumice su za obavljanje umjetničkih poslova izvan matičnog kazališta trebale dobiti prethodnu suglasnost intendanta.

Bilo bi korektno da su zamolbu za sudjelovanje u spomenutom projektu tražile barem tjedan dana ranije, a ne tek u trenutku kad je izišla najava u novinama i kad su na to upozorene. Ne znam zašto glumice ovoga puta nisu ispoštovale uobičajenu proceduru. Najžalosnije je da u ovoj situaciji radnice »Kamenskog« više nisu glavna tema, što je porazno za društvo.


Međutim, intendantica ne uviđa da je upravo ona uzrok tomu što radnice nisu glavna tema već ona. Što je, ili tko je, onda porazan za društvo?

Nadalje, intendantica je mišljenja da se radi o samopromociji na grbači radnica Kamenskog, da bi trebalo pokazati više poštovanja prema kazališnoj kući koja ti daje plaću i ponašati se ozbiljnije te da treba uvesti nekog reda. Nada Matošević Orešković se nadalje nada da će se naše glumice ubuduće spominjati u kontekstu nekog briljantnog glumačkog ostvarenja.
balet.jpg
Pogledajmo sada drugi slučaj. Marina Grgurić od 09. listopada 1992. radi u riječkom HNK kao plesač baleta temeljem uzastopno zaključivanih ugovora o autorskom radu, odnosno preko 16 i pol godina. Međutim, ona radi kao i ostali članovi ansambla prema programu HNK, sudjeluje u pripremi i izvođenju baletnih i ostalih opernih i dramskih predstava te u svim projektima HNK.

Nakon isteka ugovora za 2008., 31. prosinca 2008. radi neko vrijeme bez ikakvoga ugovora, te joj je krajem veljače 2009. ponuđen ugovor o autorskom djelu s datumom 12. veljače 2009. i na rok od 01. siječnja 2009. do 31. ožujka 2009. Marina Grgurić je uputila Zahtjev za zaštitu prava 13. ožujka 2009. na koji se intendantica nije niti očitovala, a sve zbog povrede prava iz čl. 41. i čl. 43. st. 2. Zakona o kazalištima. Prema istima kazališni umjetnici radni odnos na određeno vrijeme u pravilu zasnivaju na 4 godine, prema potrebi i kraće, ali ne kraće od 2 godine te je propisana obaveza intendanta ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon 16 godina rada.

Marina Grgurić isticala je kako je zapravo nezakonito produživan rad na određeno vrijeme, te da je izbjegavana zakonska obveza plaćanja doprinosa, da se ne radi o autorskim ugovorima za određeni projekt i predstavu te da je povrijeđena odredba čl. 13. st. 2. Zakona o radu. Rad koji je radila nije autorski, već je radila po uputama koreografa i redatelja, imala radno vrijeme kao i ostali članovi baleta te ističe kako je isključiva ponuda poslodavca ušteda te je time izbjegavao zakonske obveze plaćanja mirovinskih, zdravstvenih i drugih doprinosa, što je suprotno odredbi čl. 273. ZOO-a.

Da su zaključeni ugovori prividni zaključeni ugovori o radu potkrepljuje i činjenicom o isplati naknada za vrijeme godišnjih odmora.

Slučaj je završio na sudu. HNK je zastupan putem jednoga odvjetničkog ureda iako porezni obveznici plaćaju i pravnika u Kazalištu. HNK je osporavao tužbu i tužbeni zahtjev. Mišljenja su da se radi o autorskome ugovoru te da se zbog toga automatizmom ne stječe pravo na radni odnos i zaključivanje ugovora o radu. Smatra se irelevantnim da li je riječ o kvalitetnoj balerini, koliko se dugo obavlja autorski rad itd. već da li se zaključivanjem ugovora o autorskom radu zaključuje obvezno pravni posao koji nije suprotan prisilnim propisima u RH.

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci presuđeno je kako su Marina Grgurić i HNK zaključili ugovor na neodređeno vrijeme počev od 10. listopada 2008. pa nadalje. Naloženo je HNK da Marinu Grgurić vrati na rad, da joj izvrši upis radnog staža u radnu knjižicu počev od 10. listopada 2008. HNK je dužan platiti i parnični trošak u iznosu od 16.912,50 kn te mjesečne razlike plaća i naknade plaća (od dospijeća pojedinog iznosa) u visini 136.371,01 kn plus zatezne kamate. Odbijen je zahtjev kojim se utvrđuje radni odnos (a ne autorstvo) od 09. listopada 1992. do 09. listopada 2008.

Dakle, možda će porezni obveznici Rijeke morati plaćati nove izdatke od cca 200.000,00 kn (ovisno o kamatama)?

Neosporna je činjenica da je isti broj balerina radio iste poslove tijekom niza godina, ali da su iste imale različite ugovore. Već je ovo dovoljno za preuzimanje odgovornosti. No, da li će Nada Matošević Orešković preuzeti ikakvu odgovornost, ili pak oni koji su je postavili na tu funkciju ili će opet, bez posljedica štetu platiti porezni obveznici? Je li intendantica oštetila državni i gradski proračun? Je li radila u sivoj zoni?

balerina1.jpgTreba li intendantica biti odgovorna jer nije poštovala proceduru koju jako dobro poznaje? Vidi li se u tome išta sporno? Treba li se poštovati Zakon o kazalištu i ostali zakoni? Je li bila korektna kad je na to upozorena Zahtjevom o zaštiti prava?

Ne znamo zašto intendantica ovoga puta nije ispoštovala uobičajenu proceduru. Je li najžalosnije da u ovoj situaciji balerine nisu glavna tema? Je li to porazno za društvo? Da li bi trebalo pokazati više poštovanja prema kazališnoj kući koja ti daje plaću i ponašati se ozbiljnije? Treba li uvesti nekog reda?

Za nadati se je da će se Nada Matošević Orešković ubuduće spominjati u kontekstu nekog briljantnoga umjetničkog ostvarenja. Ovo posljednje već zvuči kao vic.
   
Citirajte članak na vašem website
Favorizirano
Ispis
Pošalji prijatelju
Slični sadržaji

Komentari korisnika  
 

Prosječna ocjena korisnika

   (0 Glas(ova))

 


Dodajte Vaš komentar
Ime
Naslov  
 
Komentar
 
Dostupni znakovi: 1000
 
  Mathguard sigurnosno pitanje:
OIA         FX7      
N 4    G    X 6   G89
P S   Y7M   4PK      
M H    T    4 W   HFE
CED         G6F      
   
   

Nema komentara



mXcomment 1.0.9 © 2007-2014 - visualclinic.fr
License Creative Commons - Some rights reserved

Prijava

 
Posjetitelja: 21725216