Čim su se stvorili, odmah su bili neka otkačena, društveno opasna alternativa, nacionalboljševici tvrdili su da oni koketiraju sa smrću, da zagovaraju neka tajne saveze sa vragovima...Pamtim jedan sjajan, duhovit tekst kojeg je, tada kao urednik, napisao Tonči Bonaci, sada prisutan na HTV-u. Genijalno se i dobročudno sprdao sa time...Ima mišljenja da su „darkeri" preteča mnogim pojavama i subkulturama. Poigrajmo se malo sa retrospektivom toga :

Riječ „darkeri" dolazi-dakako-od termina „dark", što znaci „taman". Prema mišljenju nekih, taj pokret koji se osamdesetih pojavio u Zagrebu, a onda i u drugim velikim gradovima ondašnje Juge imao je uzor na englesku „gothicu". Navodno, sve je započelo od slušaonice „Dark-dance" koja se održavala u zg klubu „Jabuka". Darkeri su ljubitelji isključivo crne odjeće, sa naglaskom na njenu fetišizaciju(guma,koža...) Uz sve to, ide i militaristicki „look". Bili su, prema nekim zapisima koje sam pronašao, fascinirani ezoterijom, crnom magijom, natprirodnim, dok je glazba bila atonalna, a kultni film im je „Hunger" Tonya Scotta u kojem se pojavljuje i Bauhaus-uz Joy Division vjerovatno ključna grupa pokreta. Međutim, „darkeri" su medijski bili optuživani, uz mozgove Komiteta, za fašizam, pa je naknadno i Željko Malnar bio „optužen" za organiziranje darkerskih seansi. Prema mišljenju Ðorda Matica, neko je vrijeme trajao pravi „lov na vještice", i sa time se u potpunosti slažem. Sve priče o tome kako je ta skupina podsticala samoubojstvo, nisu imale materijalnih dokaza. Marjan Grakalić tvrdi da je priroda darkera bila, zapravo, endemska-nisu se pojavili nigdje drugdje u svijetu, nego samo u Hrvatskoj(najviše), te na nekim prostorima ostalih republika bivše zajednice. Isti autor napominje da je glavna medijska zabilješka o Darkerima bila u zagrebačkom listu za kulturu-Oku, negdje 1987.godine. Nastavio je sa temom Polet, pa potom i sve druge novine...Malnar se, dakle, u svemu tome pojavljuje podosta kasno, i to samo zato jer je zalazio u Garudu, nekakvi ćumez koji je dobio ime po indijskoj mitskoj ptici.

Sarajevski tabloid As je objavio da je Malnar vođa grupe „Crna ruža", i on se poslije toga morao dugotrajno „braniti"...Sve u svemu, bilo je to vrijeme kad su te crnostilizirane „uniforme" sa ostalima nerazumljivom glazbom, bila asocijacija sexa i nekakvih ludih čini, magije, cvali su privatni projekti tipa gatanje, tarot karte....Danas bi te ljude nazvali-ustašama, kakvim darkerima...No, ima i drugačijih mišljenja, iako faktografski nejasnih, a koja su govorila o navodnim ubojstvima nekih darkerima, i o crnim ružama na zg groblju...U neku ruku, bio je to „posthipijevski" pokret koji je socijalno bio ujednačen-naime, njemu su pripadala djeca i omladina iz svih društvenih slojeva. Bio je to nekakav otpor, neki prkos, neko Drugo Ja, nešto novo...U svakom slučaju, opće je mišljenje da su darkeri promijenili glazbenu i subkulturalnu sliku i Zagreba, i Hrvatske...

Poslije se nadovezalo to na „pankere", pa je gužva u socioglavama bila još veća.

No, u svemu tome nije učestvovao ni Paintitblack, osim što je i sam tražio darkere mahom po Splitu. Sa mizernim rezultatima.

A ta „gothica", to je za mene uvijek bio znak da nekoj ženskoj, ako mogu, frknem neki ludilo gol za antologiju, nešto na nebesima, grupnjak, nazadnjak, sologolo, tako, to....Kad sam prestao percepirati te „pokrete" ? Pa, jedne Nove Godine, na Braču, moja prva žena, podosta mlada od mene, odvukla me u neki klub i pojašnjavala mi da je to House, odnosno Tehno, ali nije ni House, nego podvarijanta Housa koji je...Pitaj Bloga.

Glazba je parala i ubijala, nenormalno jaka, a najveća fora je bilo da se stalno, ali baš stalno, satima, treseš, njišeš, klimaš glavom, i šutiš...Zamalo sam umro te večeri.

Učinih to samo iz bračne odanosti....

Sada ne pratim niti pokrete nogu, ili ruku, a kamoli neke subkulture, jebe me se za njih.

Ja sam sam sebi-Pokret.

Prosječna ocjena korisnika

   (0 Glas(ova))